Predizborna kampanja u ponoć će biti okončana. I dobro je da je tako jer se normalnom svijetu zavrtilo u glavi od svega. U općini Centar svjedočili smo bezočnim napadima četvorke i potpisnika sarajevskog nesporazuma na aktulelnog načelnika Općine i kandidata za tu funkciju na ovim izborima prof.dr Nedžada Ajnadžića. Smetalo im je sve od toga kako se Ajnadžić češlja pa do toga šta jede i gdje i s kim kafu pije, ali najviše su im smetali rezultati koje je ovaj načelnik postigao u minule četiri godine. To nikako nisu mogli da izbrišu iz memorije građana, a i kako bi zapravo to i mogli da urade kad se rezultati generalovog rada vide u svakom dijelu Centra.
Ajnadžiću je četvorka suprostavila Srđana Mandića, bivšeg ministra u Vladi Kantona Sarajevo koji inače pripada Našoj stranci. U redu je to, svi imamo pravo da se kandidiramo, odnosno da biramo i da budemo birani, ali stani malo. Kako je moguće da kandidat za načelnika Općine Centar bude osoba koja za sebe i dalje tvrdi da je Jugosloven? Da problem bude još i veći ovo Mandićevo hvalisanje jugoslovenstvom zabilježeno je u srbijanskim medijima, što se može shvatiti i kao dodvoravanje i kao pravdanje.
Isti taj Mandić rahmetli Aliju Izetbegovića ne naziva prvim predsjednikom nazavisne Bosne i Hercegovine, nego zatvorenikom, a u istim tim srbijanskim medijima Aliju Izetbegovića je okrivio i za svoju prekinutu mladost. Naravno tu je svakako namjerno zaboravio spomenuti i Karadžića i Mladića i Miloševića, koji su ugasili živote Mandićevih komšija u Sarajevu prije svega. Ono što posebno boli Jugosloven Mandić je u tom intervjuu izbjegao reći da se u Srebrenici dogodio genocid.
Ovakvo ponašanje osobe koja pretenduje na funkciju načelnika Općine Centar i ne čudi ako se zna da dolazi iz Naše stranke, čiji je predsjednik Predrag Kojović izvještavajući za Yutel 1991. godine pisanje Slobodne Bosne prema kojem se poziva na oprez jer je JNA Sarajevo opasala teškim naoružanjem, pobijao prilogom u kojem je ta dešavanja okarakterisao kao želju JNA da odbrani Sarajevo. I odbraniše ga zajedno sa Mladićevim i Karadžićevim četnicima četvorogidišnjim granatiranjem i ubijanjem sarajevske mladosti.
To se moglo i zaboraviti jer je prošlo gotovo 30 godina, ali kako zaboraviti ovo što se dogodilo prije nekoliko dana. Kandidatkinja Naše stranke za Vijeće Općine Centar povukla je kandidaturu obrazloživši da je razlog tome i to što je Mandić u kampanji pokazao elementarno nepoznavanje načina rada i načina funkcionisanja i ingerencija Općine kao oblika lokalne samouprave. Tomljanović se povukla i jer, kako je navela, ne želi da bude dijelom površnih obećanja o zvučnim programima, a da pri tom četvorka nema ni kostur tog programa.
Na kraju da spomenemo i ono što najviše vrijeđa um normalnog čovjeka. NiP i njen glavni džematlija Elmedin Konaković, koji je prije četiri godine o Nedžadu Ajnadžiću govorio u superlativima, glavni su protagonisti u Mandićevoj kampanji za načelnika Općine Centar. Izabrali su dakle Jugoslovena Mandića i pri tom zanemarili trojicu dokazanih bosanskih patriota. Dakle prema toj njihovoj teoriji Jugosloven je bolja opcija od generala Armije BiH (Nedžada Ajnadžića), zatim od osobe koja je bila prvi predstavnik Bosne i Hercegovine na izboru za pjesmu Evrovizije (Muhamed Fazlagić-Fazla), kao i od kandidata koji se jedini drznuo da zastavu sa ljiljanima raširi i tako prošeta kroz Banja Luku (Sejfudin Tokić).
U nedjelju 15.novembra bit će stavljena tačka na sve što se radilo tokom ove kampanje. Nekoga će možda biti stid pogledati se u ogledalu zbog laži i kleveta izgovorenih i usmjerenih protiv samo jedne osobe i rezultata koje je postigla kao načelnik Općine Centar. Možda, a možda i neće, jer licemjerstvo je najgora bolest i za nju se lijek teško može pronaći. Zato vjerujemo da će građani koji i dalje gledaju svojim očima znati da prepoznaju šta je urađeno i da kazne sve napade na bosanske patriote, ali i namjeru da se jugoslovenstvo na mala vrata vrati i postane dijelom svakodnevnice.
