Bitka na Bedru završila je veličanstvenom pobjedom muslimana kojom je Svemogući Allah uzvisio islam i njegove sljedbenike, a ponizio politeizam i njegove sljedbenike. Nakon bitke, mušrički zarobljenici dovedeni su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i budući da mu još nije bila došla objava o postupku sa zarobljenicima, on se savjetovao sa svojim ashabima.
Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: ”Allahov Poslaniče, ovo su sinovi naših amidža i naša rodbina, i mislim da je najbolje da uzmeš otkupninu za njih, jer bi nas novac koji uzmemo kao otkupninu osnažio protiv nevjernika, a možda oni prime islam i budu nam podrška.”
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao hazreti Omeru: ”Šta ti misliš, sine Hattabov?”
Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Allaha mi, ja ovu stvar ne vidim onako kako je vidi Ebu Bekr, već mislim da mi trebaš omogućiti da ja lično ubijem svog bliskog rođaka među zarobljenim mušricima, a da Alija ibn Ebi Talib ubije brata Akila, nek se zna da u našim srcima nema samilosti ni popustljivosti prema mnogobošcima.”
Nakon toga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u svoj šator i nije ni sa kim razgovarao, pa su neki ljudi počeli govoriti da treba uzeti Ebu Bekrovo mišljenje, a neki su opet govorili da treba uzeti Omerovo mišljenje.
Zatim je izašao iz svog šatora i rekao: ”Allah omekšava srca nekih ljudi tako da postanu mekša od mlijeka, a srca nekih ljudi učini tvrdim toliko da postano tvđa od kamenja. Ebu Bekre, tvoj primjer je sličan Ibrahimovom, alejhi selam, primjeru, kad je rekao u svojoj dovi: ”Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao – pa, Ti, uistinu, praštaš i samilostan si.” (Ibrahim, 36.) I poput Isaa, alejhi selam, koji je rekao: ”Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar ti si.” (El-Maide, 118.)
A tvoj primjer, Omere, sličan je primjeru Nuha, alejhi selam, kad je rekao: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika.” (Nuh, 26.) I kao primjer Musaa, alejhi selam, kad je rekao: ”Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova.” (Junus, 88.)”
Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo mišljenje Ebu Bekra, radijallahu anhu.
Sutradan, hazreti Omer je došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zateko njega i Ebu Bekra kako plaču, pa je rekao: ”Allahov Poslaniče, reci mi zbog čega plačete ti i tvoj prijatelj, pa da i ja plačem.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je da Allah nije zadovoljan uzimanjem otkupnine i da je objavio ajet: ”Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji.” (El-Enfal, 67.)
Ovo kazivanje dokaz je da ljudi imaju različite temperamente, čak i Allahovi poslanici. Naravno, to nema veze sa jačinom i stepenom vjerovanja (iman), jer su Nuh, Ibrahim, Musa i Isa, alejhimus-selam, odabrani Allahovi poslanici (‘ulu-l-‘azm), ali su Ibrahim, alejhi selam, i Isa, alejhi selam, bili blage naravi, za razliku od Nuha, alejhi selam, i Musaa, alejhi selam. Baš kao što je Ebu Bekr posjedovao blagost, a Omer žestinu i odlučnost, a oni su, nakon Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji ljudi među pripadnicima islamskog ummeta. Stavovi mnogih ljudi u životu posljedica su, njihove naravi, njihovih karaktera, a ne vjere. Mi ne pravimo nikakvu razliku u pogledu vjerovanja Allahovih poslanika, ali što se tiče njihovih naravi, tu postoje stanovite razlike, pa šta tek reći za obične ljude?!
Ljudi po prirodi mogu biti živčani (temperamentni) i nježni, žestoki i blagi, velikodušni i škrti, i razumijevanje prirode ljudi s kojima imamo posla poštedit će nas mnogih problema i objasnit će nam mnoge stavove i situacije. Ko razumije prirodu (narav) ljudi, već je prevalio pola puta u uspješnom ophođenju s njima.
SAFF
