Kako smo već ranije pisali, nesposobni Srđan Mandić prvu godinu svog načelničkog mandata u Općini Centar potrošio je kako bi uhljebio one koji su mu u kampanji davali podršku. Međutim, ako uzmemo u obzir koliko je tih primjera do sada bilo, morat ćemo se ipak ispraviti i reči da je načelnik Centra itekako sposoban, jer zapravo veoma uspješno podvaljuje svoje lične interese i prodaje ih kao javne. U koruptivnim radnjama ogrezli Mandić uspio je tako da „rješi“ i Dajdžu – Fuada Muzurovića, odnosno njegovog sina Mirzu. Kriminalac na čelu općinske administracije je naime zaobišao sve moguće zakonske procedure i na kraju izabrao genetski predodređenog kandidata za poziciju direktora JU Centar za sport i rekreaciju.
Komisija koja je provela konkurs za izbor direktora i koja je tako izmirila Mandićev dug iz predizborne kampanje prema Dajdži postavljajući Mirzu Muzurovića na tu poziciju je nelegalna. Dakle predsjednik ove komisije je Armin Teskeredžić, koji je ujedno i predsjednik UO JU CSR. Članovi su Senka Avdukić, Haris Fazlagić, Adelina Džanković i Draško Luković. Na prvi pogled niko ne bi iznio bilo kakvu zamjerku, jer rijetko ko gleda i čita objave na web stranici pomenute javne ustanove. Mandić je u prevelikoj i opsesivnoj želji da izmiri obaveze prema jaranima izgleda zaboravio da će ipak neko bolje pregledati sastav komisije, te će mu u oči upasti činjenica da je samo jedan član zaposlen u JU CSR, a prema pozitivnim zakonskim propisima morali bi biti svi članovi. Možda to za njega i nije pozitivno, ali tako stoji u Službenim novinama Kantona Sarajevo.
I da su barem tog jednog znali da odaberu! Apsurd je, a i ostali uposlenici Javne ustanove Centar za sport i rekreaciju su jednostavno uvrijeđeni jer ih u ovoj nelegalnoj komisiji predstavlja Haris Fazlagić, takođe član UO koji sebe, odmilja valjda, naziva „najobrazovanijim u ustanovi“. Toliko je obrazovan, pametan i spretan da je je dok je bio na poziciji šefa marketinga ovoj ustanovi prihodovao velikih 0 KM. Fazlagić je inače poznat i po tome što je, valjda tražeći se, promijenio većinu političkih stranaka. Karijeru je počeo u SDA, nakon toga je prešao SBB, pa se potom obreo u DF-u, da bi na kraju, vjerovatno jer su ga svi provalili da je nesposoban i da baš i ne voli da radi, završio u SDP-u.
U ovoj šaradi sa izborom Dajdžinog sina, Mirze Muzurovića, mogli bi stradati Mandićevi sateliti koje je prethodno uhljebio u UO JU CSR. Ili možda neće, jer će na kraju ovi bezobzirni krčmari ipak pronači način da račun ispostave narodu i da se eventualne kazne plate iz javnih sredstava.
Ozbiljan problem raskalašenom Mandiću u ovom slučaju međutim predstavlja postojanje drugog kandidata, koji je za dva koplja ispred genetski predodređenog Dajdžinog sina, a čiju kandidaturu nazovi komisija, vjerovatno po Mandićevom nalogu, nije ni tretirala. Uzgred budi rečeno nelegalna komisija je Muzuroviću već čestitala izbor. Drugi kandidat bezrazložno je odbijen, a komisiju u svojoj nakani da tretira samo jednog jaranskog i genetski predodređenog nije smetalo ni to što su zakonom propisani rokovi za svaki korak. Mandićevoj bandi nije bilo bitno ni to što drugi kandidat još uvijek čeka termin za intervju znajući da ispunjava sve uslove, ali ne znajući da je procedura i to ona jaranska već okončana. Očito taj kandidat nije zadovoljio visoke kriterije koje su Mandić i Dajdža dogovorili u predizbornoj kampanji. Nikoga nije briga ni što je Dajdžin sin uništio Rukometni savez BiH, ali i zašto bi se neko tome vraćao, pa to je bilo davno.
Žalba će ipak uslijediti, a možda i krivična prijava. Elemenata za procesuiranje u ovom slučaju ima i previše. Za nadanje je da će i građani shvatiti kojim su hohštaplerima povjerili upravljanje javnim dobrima i da će kad tad zatražiti njihovu odgovornost.
