Nisam nacionalista, niti ću ikada biti i namjerno ovo pismo za koje ne znam koliko će ljudi pročitati i vidjeti, ali koje je moj prostor za reći šta osjećam, počinjem tom floskulom kojom nas političari, a i sami sebe ubismo u pojam.
Stanovnik sam Centra, i član sam Naroda i pravde, ali zbog straha od odmazde, pišem pod skrivenim identitetom. Pitat će te se od koga strah? Od Četvorke, Nermina Nikšića starog legaliste, Peđe Kojovića spasitelja i izbavitelja BiH u Sarajevu i na kraju Dine Konakovića, mog zaslijepljenog i lidera sa jednim ciljem, uništenje SDA pa i pod uslovom uništenja BiH. Ja zbog toga nisam pristupio Narodu i pravdi.
Neću govoriti o aferimima navedenog trojca i toga ću se držati za razliku od njih koji kažu “Ne bavimo se mi njima”, pa onda drvlje i kamenje po tim “Njima” (posljednji primjer skup NIP-a na Soukbunaru koji se može naći na društvenim mrežama). Ali, možda reakcije na ovo pismo budu zahtijevale.
Ono što me boli kao Bošnjaka, učesnika odbrane od agresije je ovo podaničko osvetničko divljanje po Sarajevu. Možda i najviše u općini Centar. Tamo gdje je 1992.godine odbranjeno predsjedništvo i država BiH.
Elmedine Konakoviću, moj predsjedniče i najveći promotoru Srđana Mandića, tačno je da se ovdje branila državnost i zgrada u kojoj je sjedio čovjek u kojeg se i dalje kuneš. Kuneš, jer znaš da bi napadom i na njega, jedini motiv koji imaš (lična osveta), a koji uključuje prodaju države, bio ogoljen. To nije ono što je Alija želio.
Ovakva država ne odgovara nikome, ali nemoj Dino, nije još vrijeme, neka oni koji su povukli prvi potez 1992.godine, povuku i sada. Neka oni kandiduju i pokažu širokogrudnost Bošnjakom u Banja Luci.
Patrioto Srđane Mandiću, nije vojna knjižica dokaz koji bi ti trebao dati alibi i izjednačiti te u „muslimanskom Sarajevu“, kako ga nazivaju u Banja Luci, sa ostalim patriotama. I ne, pri tome ne mislim samo na Bošnjake. Reci Srđane kada si bio na Kovačima i odao počast divnim ljudima koji su ubijeni jer su branili svoj grad. A na Kovače idu pošteni ljudi svih nacionalnosti, osim onih iz Naše stranke (također nebitno koje nacionalnosti).
Vojniče Mandić, neke si morao poznavati. Zašto im nisi odao počast? Ni ti niti iko drugi iz tvoje Naše stranke. Reci nam Mandiću, kada si posjetio Potočare, da vidiš i pokloniš se žrtvama zvijeri. Reci Mandiću kada si otišao u desetine Bošnjackih naselja u Republici Srpskoj, u Malu Kasabu, da vidiš kako djeca bosa hodaju po snijegu. Zar trebamo očekivati da ćeš to uraditi ako postaneš načelnik. Odgovor je prejednostavan.
A ti, moj Elmedine, koji si bio u bošnjačkim naseljima znaš šta možeš očekivati od Naše stranke po ovom pitanju. Pa ćeš opet na svoju štetu morati posezati za grantovima predsjedavajućeg Skupštine ili Vijeća Općine Centar i sredstva dodjeljivati diskrecionim pravom. Zar se jednom nisi već opekao? Zar time nisi opekao i sve nas iz Naroda i pravde.
Reci Elmedine kandidatu Mandiću da obilasci spomenika u Sarajevu, prvi put 25 godina od završetka agresije vrijeđaju porodice šehida i poginulih boraca. I ti to upamti Elmedine.
I na kraju, šta god ti Četvorko/Elmedine uradili, za Dodika ćemo uvijek biti muslimansko Sarajevo. Koliko god Srđana bilo na čelnim pozicijama.
Osim, ako u Sarajevu ne ostanu samo Srđani i Kojovići sa kojima bi Dodik bitku dobio i prije nego što bi počela. Elmedine, Bosnu braniti tamo gdje je ona odbranjena. Nemoj se kleti u Aliju i njegovu svetu borbu i raditi to sa ljudima koji i ne znaju gdje on počiva. Brani Bosnu u Banja Luci. Pokušaj tamo za gradonačelnika izgurati Bošnjaka barem sa pola žara sa kojim Srđana guraš u zgradu koja se nalazi stotinu metara od mjesta prve žrtve i pedesetak metara od lokacije na kojoj živote dadoše prve Sarajlije u borbi za grad. Pokušaj tamo ostvariti rezultat, a pozovi i Kojovića da te zdušno podrži kao i ovdje.
Ostaćeš sam predsjedniče, jer tom čovjeku i toj stranci BiH počinje i završava sa Vječnom vatrom i Marin Dvorom. Retoričko pitanje je zašto? A ti slijep od osvete u tome daješ svesrdnu podršku. Dino nismo protiv Srđana, samo jednostavno rano je. Želimo bolju BiH, ali ne pod uslovom podaništva. Dovoljno su nas gazili.
Član NiP
(identitet autora poznat redakciji)
